KRUNICA MOJE BAKE

Valjda svatko na svijetu ima nešto u što vjeruje i iz čega crpi snagu da gura naprijed u uspjesima i nedaćama. Meni snagu daje bakina krunica.

U njenom malom stanu, odmah s ulaza, nije moglo ostati nezapaženo rasprelo i krunica preko njega. Baka je često govorila: „Znate li moji dragi koliko san puta pribirala zrna za odgojit moji četvero dice i Bog me nagradio. Svi su mi, fala Bogu, živi i zdravi i na ponos. Nije bilo lako. Valjalo je radit i gojit dicu. Koja su sad luda doba došla, molim još i više da mi i vi, dico, izađete na pravi put. Triba se Bogu dragom molit i dat će Bog.“

Baka, trudnih ruku uzima krunicu i prisjeća se koliko je vremena provela sa njom u rukama. Svaki put kada je bilo teško ona joj je bila jedini spas i uzdanica, najbolja prijateljica, vjera. Njoj se ispovijedala i njoj vjerovala. Ima bit da joj je i pomogla. „Dite moje, Bog nam da križ koliko možemo nosit. Uvik od gorega ima gore. Uzmi je, dat će Bog. Velik je“.

Ena Brnas