Dana 6. travnja 2017.godine, učenici 1. i 4. razreda MŠ Zagvozd i 1., 2. i 4. razreda PO Dobrinče pod vodstvom svojih učiteljica Antonele Filipović, Vedrane Šuvar i Ivane Mandurić obišli su grad Omiš, hidrocentralu Kraljevac te Poljičku Republiku. Kako im je bilo i što su sve vidjeli pročitajte u tekstu učenika 4. razreda MŠ Zagvozd, Ivana Mušure, a fotografije izleta možete pogledati ovdje.

Izlet 

Prekrasan je dan. Učiteljica je ispunila svoje obećanje. Sunce je tek granulo iza planine Biokovo. Svi smo u autobusu, polazimo, srca nam radosno kucaju. Putujemo na Zadvarje rodno mjesto naše učiteljice Vedrane. Stigli smo, dok izlazimo iz autobusa čujemo žubor vode. Ispred nas prekrasni, pomalo zastrašujući kanjon rijeke Cetine, a dolje u dubini, slapovi Gubavice. Pjeni se voda i poput najljepše čepke stvara slapove koji se spuštaju u kanjon. Učiteljica nam priča zgode iz svog djetinjstva. Bili su nestašni čak su se spuštali u kanjon na mjestima gdje litice nisu toliko opasne. Odlazimo do Vodovoda, od tuda cijelo Makarsko primorje dobiva vodu. U blizini ostaci Turske kule. Bili su to dvori Hasanage, zadvarskog dizdara. Učiteljica nam priča baladu o Hasanaginici. Tu su oni živjeli, a Hasanaga je imao dvore i u Zagvozdu. Na najljepši način učiteljica povezuje prošlost dva mjesta.

U hidrocentrali Kraljevac obilazimo postrojenja, agregate i saznajemo kako se dobiva struja. Zadvarje je još davne 1912. dobilo struju kada je hidrocentrala izgrađena. Putujemo nakon posjete dalje. Put nas vodi u Omiš. Tu razgledavamo tvornicu donjeg rublja Galeb. U tvornici tjestenine Cetina saznajemo kako se proizvodi tjestenina.

Dok smo se vozili do Gata u srce Poljičke Republike pogled nam pada na zelenu prirodu, Cetinu i mjesto gdje se u Omišu ulijeva u more. Na vidikovcu gledamo spomenik Mile Gojsalić, poljičke heroine koja je zapalila turski tabor. Svoj život je dala za slobodu Poljičke Republike. Stižemo u Gata. Tu nas već čeka teta Ljubica koja će nam pokazati kako se spravlja poljički soparnik zaštićen kao dio naše nematerijalne kulturne baštine. Gledali smo, zatim kušali i bili oduševljeni. Malo tijesta, puno blitve, otvoren komin, sa žeravom. Teta Ljubica polijeva i maže maslinovim uljem i posipa lukom. Mislio sam da to neću moći jesti, ali svi smo kušali i tražili još. Soparnik je prekrasan. Hvala teti Ljubici. Zadovoljni i siti vraćamo se u Zagvozd. Tu noć moji snovi bili su prelijepi. Što sam sve sanjao ne znam, ali znam da me je mama ujutro budila duže nego inače. Želio sam još ostati u svojim snovima prepunim lijepih događanja.

Ivan Mušura, IV. razred