Kiša nas je ispratila ispred škole u  Zagvozdu i pratila sve do alkara u Sinju. Kod alkara je stala, a mi smo se uputili u Muzej Sinjske alke. Za početak smo pogledali film o bitci pod Sinjem i začecima alke, zatim nam je gospodin stručno vodstvo pričao o njoj. Pokazao nam je odjeću alkara, nakit, opremu, snimke, pričao nam je mnogo zanimljivosti o alki i alkarima. Nismo ni znali da možemo biti alkari čak i ako nismo rođeni u Sinju. Samo, trebamo dvadeset godina neprekidno živjeti u Sinju. To se da izvesti. :) Posebno su nas razveselile igrice u muzeju. Trčali smo Sinjsku alku, gađali neprijatelje, zabavili se. Ostali bismo mi tu cijeli dan, ali morali smo otići i do crkve. Zahvalili smo ljubaznim djelatnicima Muzeja, kupili koji suvenir i uputili se dalje. Kiša još uvijek nije padala. Došli smo do crkve Čudotvorne Gospe Sinjske, pomoli li se ispred njene slike i poslušali svećenika koji nam je ispričao o povijesti Sinja, dolasku slike Čudotvorne Gospe iz Rame, odgovorio na par mudro postavljenih pitanja i proveo nas kroz crkvu. Pomolili smo se, zapalili svijeće, kupili koji suvenir i uputili na ručak. Siti i sretni pošli smo prema Klisu. Kiše i dalje nije bilo, ali na Klisu nas je dočekala jaaaka bura. Tu nam je gospodin odjeven u Kliškog uskoka pričao o povijesti Klisa, Petru Kružiću, proveo nas po tvrđavi i dočarao nam kako je to nekada bilo. Nakon njega nam je gospodin Filip pričao o oružju kojeg su uskoci koristili. Pokazao nam ga je. Čak nam je dopustio da ga uzmemo i isprobamo (dobro, nismo baš isprobali). Nakon toga su se on i gospodin Kliški uskok mačevali. To je bilo jako zabavno. Dao nam je korisne savjete ako se ikada budemo mačevali da znamo. Nakon mačevanja smo otišli do crkvice sv. Vida koja je nekada davno bila džamija. Zanimljiva i lijepa crkvica. E, tu je počela padati kiša. Vjerojatno je to bio znak da je stvarno bilo vrijeme za poći kući. Zahvalili smo na gostoprimstvu i pobjegli kućama.

Eto, unatoč vremenskim (ne)pogodama proveli smo divan dan. I stvarno naučili dosta toga.